Učinak psihoterapije na mozak

Frontalnog režnja mozga kao središnje strukture mreže za kognitivno bihevioralnu terapiju

U Njemačkoj je otprilike trećina ljudi bolesni barem jednom u životu na subjektu koji ima potrebu za duševne bolesti. Psihoterapije je osim farmakoterapiji učinkovit i široko korištena metoda za liječenje tih bolesti. Panični poremećaj se javlja u otprilike 3-5%, a karakterizira naglom pojavom panike, lupanje srca, znojenje, i pomisao da umre ili se onesvijestiti.

Inovativno istraživanje o utjecaju psihoterapije na moždane procese u bolesnika s paničnim poremećajem provedeno je pod vodstvom profesora Dr. Tilo Kircher i Dr. Benjamin Straube, zadužen za Odjel za psihijatriju i psihoterapiju na Philippskom sveučilištu u Marburgu, to nadgleda i ocjenjuje.  Objavljen je pod naslovom: "Učinak kognitivno-bihevioralne terapije na neuronske korelate uvjetovanja straha u paničnom poremećaju" na 1. Siječnja 2013. u časopisu "Biološka psihijatrija". To je najveće svjetsko istraživanje o učinku psihoterapije na mozak, mjereno pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI). Rad koji financira BMBF dio je velike studije provedene širom Njemačke. Do sada nije bilo jasno kako psihoterapija utječe na mozak pacijenata s paničnim poremećajem.

Rezultati ove studije pokazuju jedinstvenu ulogu lijevog donjeg frontalnog korteksa u kondicioniranju straha kod pacijenata s paničnim poremećajem. Pacijenti pokazuju hiperaktivaciju ove regije prije terapije u usporedbi sa zdravim ispitanicima, koja se smanjuje na normalnu razinu nakon sudjelovanja u kognitivno-bihevioralnoj terapiji (CBT) (Kircher i sur., 2013). Nadalje, moglo bi se pokazati da kod bolesnika lijeva donja frontalna vijuga pokazuje povećanu povezanost (povezanost) s regijama obrade straha (između ostalog, amigdala, korteks prednjeg cingulata, otočić), što doprinosi povećanoj povezanosti između "kognitivnih" i "emocionalnih" procesa Ističući pacijente s paničnim poremećajem naspram zdravih ljudi.

Kircherova studija prva je koja pokazuje učinke kognitivno-bihevioralne terapije na neuronske korelate uvjetovanja straha. Sukladno tome, čini se da kognitivna bihevioralna terapija primarno ne utječe na emocionalne procese, već na kognitivne procese povezane s lijevom donjom frontalnom girusom. "Duhovna" metoda, naime psihoterapija, plastično mijenja "materijalni" mozak.

Ovo bi znanje trebalo pomoći daljnjoj optimizaciji terapijskih postupaka kako bi se pacijenti s paničnim poremećajem i njegovim posljedicama (npr. Agorafobija) mogli još učinkovitije liječiti. Daljnje analize trebale bi pružiti informacije, na primjer, utječu li genetske predispozicije pacijenta na opisane neuronske procese i uspjeh terapije (vidi Reif i sur., U tisku). S druge se strane druge strategije vrednovanja više usredotočuju na razlike u neuronskoj obradi između pacijenata koji predviđaju bolji ili lošiji učinak kognitivne bihevioralne terapije i prije terapije.

Weitere Informationen:

Kircher T, Arolt V, Jansen A, Pyka M, Reinhardt I, Kellermann T, Konrad C, Lueken U, Gloster AT, Gerlach AL, Ströhle A, Wittmann A, Pfleiderer B, Wittchen HU, Straube B. Učinak kognitivno-bihevioralnog Terapija na neuronskim korelatima kondicioniranja straha kod paničnog poremećaja. Biol psihijatrija. 2013. 1. siječnja; 73 (1): 93-101.

http://www.biologicalpsychiatryjournal.com/article/S0006-3223(12)00670-1/fulltext 

Izvor: Marburg [Sveučilište Philipps]