Dijagnostika u praksi goveda
Međunarodno priznati stručnjaci razradili su izazove i razlike za kliničke i laboratorijske dijagnostičke pretrage. Klinički pregled je od velike važnosti. Uz ocjenu nalaza, to je temeljna građevna jedinica za veterinarski rad. Klinički pregled pojedine životinje i dalje ima važno mjesto, jer se iz njega mogu izvući zaključci, dopunjeni redovitim praćenjem važnih parametara, također i za stado. Njega stada i dijagnostika i terapija pojedinačnih životinja usko su povezani.
Nove laboratorijske dijagnostičke metode znatno su poboljšale preciznost i osjetljivost dijagnostike. Ipak, laboratorijski nalaz ne može zamijeniti klinički pregled kod bolesnika niti sam postaviti kliničku dijagnozu. Korisno je da veterinar osobno kontaktira laboratorij za testiranje prije uzimanja uzorka. Zajedno se može sastaviti laboratorijski paket po mjeri za sumnju na diferencijalnu dijagnozu(e). Prije odluke o terapiji potrebno je kritički ispitati laboratorijski nalaz i okolinu iz koje dolaze uzorci kako bi se izbjegle pogrešne interpretacije. Sve češće korištena analitika na mjestu skrbi može poslužiti kao prva, brza pomoć pri orijentaciji na farmi.
Pokazalo se da je u posljednjih nekoliko desetljeća dijagnostikom infekcija u stočarskoj praksi uvelike dominirala borba protiv bolesti životinja koje se moraju prijaviti. Fokus je bio na otkrivanju protutijela i intradermalnim testovima, primjerice kod tuberkuloze. Zahtjevi su se u međuvremenu promijenili. Suvremena dijagnostika infekcija daje preciznije rezultate, ali zahtijeva i složenije upravljanje podacima. Čak iznosi na vidjelo prethodno nepoznate patogene. Novi parametri, poput upalnih markera, postaju sve važniji u kroničnim infekcijama. Komunikacija između laboratorija, veterinara i farmera sve je intenzivnija.
Na primjerima iz prakse objašnjeno je pitanje reprezentativnosti operativne dijagnostike te je upozoreno na dilemu tzv. dijagnostičke kaskade. Čak i sa svakim pravilno izvedenim pojedinačnim korakom, najmanje netočnosti se zbrajaju i smanjuju vjerojatnost detekcije. Međudjelovanje različitih elemenata (od kliničkog pregleda preko uzimanja uzorka do disekcije) prikazano je kao primjer za dijagnostiku plućnih bolesti. I u području dijagnostike mastitisa dijagnostičke mogućnosti su se posljednjih godina znatno proširile. Ispravan dijagnostički postupak osigurava da se na dotično pitanje može odgovoriti.
Među bolestima mišićno-koštanog sustava odraslih goveda na prvom su mjestu bolesti papaka s 90 posto. Bitne komponente dijagnostike ovdje su klinički pregled, potkrijepljen slikovnim i digitalnim metodama te bakteriološka dijagnostika. Raspon dijagnostičkih metoda koje se koriste u upravljanju plodnošću je ogroman. Zbog ekonomskih, terapijskih i etičkih posljedica, metode koje se koriste treba stoga kritički ispitati.Nove mogućnosti kroz intenzivno praćenje, npr. senzorima, zahtijevaju stručnost veterinara da interpretira dobivene podatke na smislen način za odluku o primjerenom liječenje. Potrebni su povećani napori za standardizaciju i provjeru valjanosti digitalnih sredstava.
Farmer, kao pozoran promatrač svojih životinja, i dalje ima odlučujuću ulogu u ranom otkrivanju, unatoč pojačanom nadzoru uz digitalno bilježenje velikog broja parametara.
Detaljni sažeci AfT simpozija objavljeni su na www.aft-online.net
