Uzorak masnih kiselina – može se utjecati i kod goveda
Uzorak masnih kiselina posljednjih je godina privukao veliko zanimanje jer se kaže da udio nezasićenih masnih kiselina ima pozitivan učinak, među ostalim, na kardiovaskularne bolesti. Međutim, probava buraga razgrađuje većinu dugolančanih masnih kiselina sadržanih u hrani u kratkolančane, hlapljive masne kiseline. Iz njih se potom sekundarno sintetiziraju vlastite dugolančane masne kiseline u tijelu. Stoga zasićene masne kiseline, koje nastaju samosintezom, imaju relativno visok udio u masti preživača, ali dugolančane nezasićene posebno nizak udio.
K. HORIGUCHI i T. TAKAHASHI sa Sveučilišta Yanagata, Yanagataken, Japan (Učinak ruminalnog doziranja mehaničke stimulirajuće četke na karakteristike trupa i masnokiselinski kiselinski sastav obrađene trupne masti u tovnih Holstein junadi hranjenih hranom s visokim udjelom koncentrata - Intraruminalna primjena mehanički stimulirajuća četka i učinak na karakteristike trupa i sastav masnih kiselina u obrezcima u tovu Holstein volova u koncentriranim obrocima krmne smjese). Na svakom od 4 vola (crno-bijeli, intenzivni proces tova s visokim udjelom koncentrirane hrane) u dobi od dvanaest mjeseci pomoću sonde su primijenili tri posebne plastične četke („rumen faibu“) kako bi mehanički stimulirali sluznicu buraga. Eksperimentalna hipoteza pretpostavlja da stimulacija umjetno povećava brzinu prolaska sadržaja buraga. Veća brzina prolaska trebala bi zauzvrat značiti da veći udio apsorbiranih masnih kiselina dospijeva u stražnji dio probavnog trakta nepromijenjen i tamo, kao u slučaju svinja, izravno u tjelesni metabolizam. Kao kontrolna skupina korištena su četiri vola bez buraga, ali s inače identičnim uvjetima tova.
Nema razlike između dviju skupina u pogledu vrijednosti trupa, a sastav dijelova, a posebno sadržaj intramuskularne masti, isti su u obje skupine. Samo analiza masnih kiselina pokazuje da eksperiment ima učinka. U svim odjeljcima masnoće, tretiranje četkicom za rubove dovodi do značajnog povećanja udjela linolne kiseline (C18:2). Potkožno masno tkivo pokazuje najmanje promjene, ostale masne kiseline ostaju gotovo nepromijenjene. Udio oleinske kiseline (C18:1) također je značajno povećan u bubrežnom salu, salu iz rebara i intramuskularnom salu. Međutim, tretman ne utječe na udio više nezasićene linolenske kiseline (C18:3).
Kako bismo se približili primarnim uzrocima učinka, ispitano je i ponašanje hlapljivih masnih kiselina u buragu. Zapravo, ukupna količina hlapljivih masnih kiselina uvelike je smanjena nakon tretmana s četkicom za rubove (osobito 48 sati nakon hranjenja). Smanjenje je posljedica octene i maslačne kiseline, dok je propionska kiselina još veća u ispitivanoj skupini. To pouzdano ukazuje na povećanu brzinu prolaska sadržaja buraga, s duljim vremenom zadržavanja trebalo bi očekivati povećani udio octene kiseline. Ovo sugerira da se pronađeni učinak povećanja udjela linoleinske kiseline u tjelesnoj masnoći javlja kao sekundarni učinak povećane brzine prolaza: zbog stimulacije buraga, više neprobavljene linoleinske kiseline ulazi u opći metabolizam nego u netretiranih životinja.
Ostvareno povećanje udjela linolne kiseline za oko polovicu svakako se može smatrati značajnim. Ovo vrijedi tim više što ovdje korišteni obrok (koncentrirana krmiva/sijeno) ne nudi optimalne uvjete za istraživačko pitanje (veći udio nezasićenih masnih kiselina u krmi za pašnjake). Dobiveni rezultati barem omogućuju procjenu u kojoj se mjeri uzorak masnih kiselina može promijeniti mjerama stimulacije buraga. To također omogućuje donošenje zaključaka o mehaničkom učinku hranjenja krmnim namirnicama. Ostaje za vidjeti može li se stvarni postupak Ruminalne četke razumno koristiti u njemačkim uvjetima.
Izvor: Kulmbach [ BRANSCHEID ]
